martedì 24 aprile 2012

Hmm...Svake četiri godine se javljam na blog. Priznajem, nisam, baš mnogo aktivan - više me ima uživo, ali eto...

U stvari, sam naziv bloga obavlja funkciju zbog čega blog i postoji - kako rekoh već da se vidi da i nas ima, ali nas, nažalost, ne prihvataju ili, bolje rečeno, "zainteresovane strane" nas ignorišu, ne postojimo za njih. Srpska pravoslavna Crkva je barem od pada u Tursko ropstvo odbijala da prihvati mogućnost da i Srbi mogu biti katolici, a Hrvati katolici iz svojih razloga, opet, ne veruju da je tako nešto moguće. No, Srba katolika je oduvek bilo i biće, kao što je bilo a valjda će i dalje biti Srbije na vetrometini balkanskoj gde su se razne mešavine naroda, vera i ideja smućkavale vekovima.

Za sada, slučajnom prelazniku i prolazniku kroz ovaj moj, lenji blog, samo toliko mogu da kažem da radimo na jednom projektu koji će prikazati ko su od kada su i ko su sve bili Srbi katolici kroz istoriju.

Sad...da li je to važno? Iz eshatološkoh ugla - ne baš mnogo. Ne spašava nas nacija već Isus. Sa druge strane, posebne kulture i običaji postoje i deo su ljudske civilizacije koji se ne može ignorisati, ali opet, preteranost u tome dovodi do zagušenja poruke Spasenja onoga trenutka kad nacija, što ume da se desi na ovim našim prostorima, dođe na prvo mesto a Isus na neko drugo, treće ili koje već mesto po važnosti. No, ako je nekome u Crkvi važna nacija, onda - dozvolite i mi tražimo da nam se prizna pravo na postojanje.

Eh :) svakako ovaj moj blog je pucanj petarde u sobi sa vakumom :) pa se ne očekuju baš neke reakcije, no tiha voda breg roni....a možda ću da počnem da pišem i komentare svetog pisma :) to mi svakako ide bolje a i interesantnije je.

Eto, toliko za ovo moje četvorogodišnje pisanije. Čisto da blog za sada ne zvrji prazan. Zahvaljujem se na jedinom komentaru za ove 4 godine :) Ne znam kako ga nisam ranije primetio, svakako bih bio aktivniji.

martedì 26 febbraio 2008

Imprimatur

Onaj ko je nekada uhvatio u ruke kakvu knjigu pisanu od kakvog katolika a još se radi o verskim stvarima, mogao je na prvim stranicama da vidi reč imprimatur. To hoće reći da nadležni biskup (episkop) pere ruke od sadržaja te knjige ali ipak, prelistavši je na brzinu, odmah shvatio da je knjiga bez ikakve greške - u ovom slučaju to se ne odnosi na štamparske greške, već se misli na odstupanje od vere kako je mi katolici razumemo i ispovedamo. Tako i ja, odmah ispod naslova perem ruke...ček... pošto sam ja autor, ne mogu da perem ruke dok ih ne zabrljam, dakle, hoću reći da ne postoji biskup na planeti koji bi prao ruke od ovog mog bloga, pa tako sve što napišem ide samo na moju dušu, a kao dodatak izjavljujem da ako kojim čudom biblijskog tipa jednog dana postanem i ja biskup, da ću sam sebi imprimatirati ovaj blog pa me odonda možete hvatati za reč. U međuvremenu, sve što će biti napisano, ima samo posledične veze sa Katoličkom Crkvom, u mojoj najboljoj nameri - a namere slučajnih čitača (a predpostavljam da će baš biti slučajnost da neko od milijarde blogova baš naleti i na moj i pročita nešto odavde) ostavljam njima.

Za divno čudo i mi postojimo...

Kao mali uvod u par reči razlozi za blog:
1. Svi imaju blog, pa što da ne i ja :)
2. Naopaka praksa u Srbiji da se svi katolici smatraju Hrvatima, a svi pravoslavci Srbima. Dakle - nije tako. Ima nas Srba koji smo katolici i to ne znači da IŠTA MANJE volimo Srbiju (KOSOVO je SRBIJA!!! ) od onih Srba koji su pripadnici pravoslavne Crkve.
3. Potreba za malecnim prostorom gde se povremeno može saznati sve što ste uvek želeli da znate o Katoličkoj Crkvi, o Katoličkoj Crkvi u Srbiji i još o nekim stvarima.

O ostalom, otom, potom.